Ne privlače se suprotnosti, već sličnosti. Čovjek može izabrati za prijatelja, životnog partnera samo nekoga tko liči na njega. Netko tko razmišlja i djeluje slično njemu, tko mu je razumljiv, a samim tim i predvidljiv i djeluje sigurno. Jer može birati samo ono što zna.
Kako ljudi biraju jedni druge? Kako osoba razumije da je ta osoba njegova “polovica”? Uostalom, događa se da ste se sreli ili upoznali, i odmah je jasno da je to isto, najdraže, najbliže, najrazumljivije. Odnosno, najpoznatiji i najpoznatiji. Da, događa se. I teško da je to slučajnost.
Suprotnosti se privlače, a ne sličnosti
Nema nesreća i svi procesi u svemiru su kontrolirani. Da biste razumjeli kako se to događa, predlažem da se sjetite s kim se osjećate dobro, poznato i sigurno. To su ljudi koje poznajete, proučavali ste ih, znate što možete očekivati od njih. Ovo ste, naravno, vi i vaši roditelji. Možda vi sami i vaši roditelji ne znate dobro, ali još manje poznajete druge ljude. Dakle, to su samo oni koji izgledaju kao ti. S razvojem ove misli sasvim je moguće zamisliti jednostavan aksiom – sva su djeca poput svojih roditelja.Biramo one koji su poput nas. Koja je to sličnost, odnosno različitost?
Često čujemo da se suprotnosti privlače. Ali je li? Na internetu, kako bi se potvrdila ova pretpostavka, predlaže se provesti eksperiment s identičnim magnetima. Dobro iskustvo. Kao rezultat toga vidi se da su magneti jednom stranom međusobno povezani, čak se i privlače, a drugom ih je nemoguće spojiti, odnosno odbijaju. I na temelju toga, svatko je pozvan vjerovati da se suprotnosti privlače.
Što se zapravo događa? Predlažem da to pogledate. Svaki materijalni objekt nosi puninu informacija o sebi. Ako govorimo o magnetima, onda svaki magnet nosi sve informacije o sebi kao o magnetu. I svaki magnet je sličan drugom magnetu, to su pojave istog reda i vrste.
Svaki nosi neku vrstu električnog naboja raspoređenog preko polova. Svaki prema tome formira oko sebe nekakvo polje (magnetsko, električno, biopolje itd.), koje nosi sve informacije o njemu. U različitim dijelovima polja informacijska komponenta polja može biti različita po frekvenciji, polarizaciji i amplitudi. A u onim područjima gdje je informacija o nekom objektu koju prenosi polje kompatibilna s informacijom o drugom objektu, koju također prenosi polje (govorimo o magnetima), dolazi do konvergencije i uspostavljanja ravnotežne interakcije između dva informacijski kompatibilna objekta. , što se može vidjeti (eksperimentirajte s magnetima) kao spajanje magneta.
Opet, kada se odbijaju, magneti se ne odbijaju jedan od drugoga, već se okreću jedan prema drugom prihvatljivim stranama prema odaslanoj informaciji kako bi se približili i stvorili stabilnu ravnotežnu asocijaciju.
Ne privlače se suprotnosti, već sličnosti. U slučaju magneta, to su različite strane iste stvari. Prava suprotnost magnetu je nešto što nema svojstvo magnetiziranja i magnetiziranja, npr. drvo ili plastika. Nema plastike ni drveta za magnet, nikad se neće spojiti. Nisu slični po strukturi i informacijskoj potpori.
Ali ljudi nisu magneti (tako kažu i na internetu). Pa sad narodu. Čovjek može izabrati za prijatelja, životnog partnera samo nekoga tko liči na njega. Netko tko razmišlja i djeluje slično njemu, tko mu je razumljiv, a samim tim i predvidljiv i djeluje sigurno. Jer može birati samo ono što zna. On bi bio sretan da je drugačije, ali za njega nema ljudi koji nisu poput njega, on ih jednostavno ne vidi, ne doživljava ih kao objekt za stvaranje bliskih odnosa. To je vrlo slično odnosu magneta i plastike ili drva.
U čemu je sličnost? A sličnost je u istovjetnosti informacija i algoritamske potpore. Lakše. Ljudi su slični po stečenom životnom iskustvu, istim načinima ponašanja u istim situacijama, istim etičkim standardima.
Odakle dolazi sličnost? Iz sličnog djetinjstva, iz sličnosti problema neriješenih u djetinjstvu, iz sličnosti iskustava stečenih u roditeljskoj obitelji. Ta se sličnost savršeno odražava u poslovicama: “Ribar ribara izdaleka vidi”, “Dvije su čizme par”, “Muž i žena jedan sotona” i tako dalje.
Ali što je sa suprotnostima? Ne privlače se jer se ne “vide”. Ali u isto vrijeme, djevojke žele upoznati snažnog, financijski sigurnog, mladog, zdravog itd. Mladić. Da, i da ne pije, ne puši i uvijek nešto da, dalje uz tekst pjesme. Mladi žele lijepo, lagano, veselo itd. djevojka. Pritom se susreću sa svime samo ne s onima koje žele. Ali to postaje jasno malo kasnije. Zasad…
Svatko od nas, poput tog magneta, okreće se upravo na onu stranu koju onaj tko sliči na nas želi vidjeti u nama. Ali čim se pojavi potreba okrenuti se na drugu stranu sebe, tada je moguća udaljenost, pa čak i razočarenje, raskid, razvod itd.
Tradicionalno pitanje: Što učiniti? Uživo. I da shvatimo da osoba koja nam se sviđa ima isto iskustvo iz djetinjstva kao i mi, pa samim time i iste probleme. Ali postoje značajke odgoja dječaka i djevojčica koje nam omogućuju da se okrenemo jedni drugima na “ispravniju” stranu. Problemi mogu nastati kada drugu stranu osobe počnemo doživljavati kao nešto što je njoj i nama strano. A to nije tako. Ovo smo također mi, ali s druge strane. I što je veća prilika da svoje “zatvorene” dijelove otvorite voljenoj osobi, a da zauzvrat ne dobijete želju drugoga da pobjegne ili odveze, to je veći sklad u takvim odnosima. Ili možda više ljubavi.