Psihoterapija

Danas je SEO (Search Engine Optimization) jedan od ključnih faktora uspješnog poslovanja na internetu. Ako želite privući više posjetitelja na svoju web stranicu, morate se pobrinuti da vaša stranica bude lako dostupna i relevantna za korisnike i pretraživače.

U ovom članku ćemo se pozabaviti nekim od najvažnijih aspekata SEO-a i pokazati kako ih primijeniti na vašem web mjestu kako biste povećali performanse.

Sadržaj i kvaliteta

Sadržaj je srce svake web stranice i jedan od najvažnijih faktora za SEO. Mora biti relevantan, kvalitetan i originalan. Pretraživači cijene sadržaj koji je korisan za korisnike i koji se redovito ažurira. Pobrinite se da svaki dio vašeg web mjesta sadrži kvalitetan sadržaj koji je prilagođen vašim ciljnim skupinama.

Meta oznake i opis

Meta oznake i opis su važni za SEO jer pomažu pretraživačima da razumiju o čemu se radi na vašoj web stranici. One su vidljive samo pretraživačima, a ne korisnicima, pa je važno da budu precizne i opise sadržaj web stranice.

Optimizacija slika

Optimizacija slika je još jedan važan aspekt SEO-a. Slike trebaju biti učinkovito pohrane i imati opisne nazive datoteka. Također, koristite alt tagove kako biste pomogli pretraživačima da razumiju o čemu se radi na slici.

Poveznice

Poveznice su važne za SEO jer pomažu pretraživačima da razumiju vašu web stranicu i povezuju je s drugim relevantnim sadržajem. Pobrinite se da vaše web stranice sadrže kvalitetne unutarnje i vanjske poveznice.

Prikaz na mobilnim uređajima

Sve više korisnika koristi mobilne uređaje za pristup internetu, pa je važno da vaša web stranica bude prikladna za prikaz na mobilnim uređajima. Google također

daje prednost web stranicama koje su optimizirane za mobilne uređaje u svojim rezultatima pretraživanja, pa je važno da vaša web stranica bude responzivna ili da ima mobilnu verziju.

Korištenje Google Analytics-a

Google Analytics je besplatan alat koji vam omogućuje da pratite statistiku posjeta vašoj web stranici. To vam omogućuje da saznate koje stranice su najpopularnije, koji su izvori posjeta i koliko vremena korisnici provode na vašoj web stranici. Ova informacija može vam pomoći da prilagodite sadržaj i strukturu vaše web stranice kako biste povećali performanse za SEO.

Korištenje Google Search Console-a

Google Search Console je besplatni alat koji vam omogućuje da pratite kako vaša web stranica performira u Google pretraživanju. To vam omogućuje da saznate koje su ključne riječi za koje se vaša web stranica pojavljuje u rezultatima pretraživanja, koliko često se vaša web stranica pojavljuje u rezultatima pretraživanja i koji su problemi s vašom web stranicom koji treba riješiti.

Iz ovih točaka može se vidjeti kako je SEO složen i kompleksan proces, no uz pravilnu strategiju i redovito praćenje i analiziranje performansi, vaše web mjesto može postići visoke pozicije u rezultatima pretraživanja.

U svakom slučaju, važno je da stalno pratite trendove i nova saznanja u području SEO-a kako biste osigurali da vaše web mjesto ostaje konkurentno i privlači što više posjetitelja.

Prva i najvažnija prednost je da smanjuje rizik od ozljede ili smrti djeteta tijekom sudara ili drugog incidenta na cesti. Autosjedalice su dizajnirane da zaštite dijete od udaraca i da sprječavaju da dijete izleti iz automobila.

Druga važna prednost je da autosjedalice pomažu da dijete bude u pravilnom položaju tijekom vožnje. Bebe i malu djecu treba voziti okrenutih leđima, dok starija djeca mogu biti okrenuta prema naprijed. Ovo osigurava da dijete bude u potpunosti zaštićeno tijekom vožnje.

Treća prednost je da autosjedalice pomažu da djetetu bude udobno tijekom vožnje. Autosjedalice su dizajnirane s dodatnim mekanim jastucima i naslonima za glavu koji pomažu da dijete bude udobno i da se ne muči tijekom dugih vožnji.

Četvrta prednost je da autosjedalice pomažu roditeljima da se osjećaju sigurnije tijekom vožnje. Kada dijete sjedi u sigurnoj i pravilnoj poziciji, roditelj se može fokusirati na vožnju i manje se brinuti za sigurnost svog djeteta.

Peta prednost je da su dječje autosjedalice zakonski propisane u većini zemalja, te roditelji ne samo da štite svoju djecu nego i pokazuju poštivanje propisa. Sve u svemu, dječja autosjedalica je neophodna za sigurnost vašeg djeteta tijekom vožnje automobilom. Pomaže u sprječavanju ozljeda i smrti, osigurava da dijete bude u pravilnom položaju, osigurava da dijete bude sigurno i udobno, pomaže roditeljima da se osjećaju sigurnije, te poštuju propise.

Jedna od dodatnih prednosti korištenja dječjih autosjedalica je to što oni mogu pomoći u sprječavanju pojave plača i nemira kod djece tijekom vožnje. Djeca koja su udobno smještena u sigurnoj poziciji su manje sklona nervozi i plaču. To pomaže roditeljima da se fokusiraju na sigurnu vožnju, bez da se brinu za razdraženost djeteta.

Još jedna prednost je da dječje autosjedalice mogu pomoći u sprječavanju ozljeda tijekom neplaniranih incidenta, kao što su naglo kočenje ili sudar. Autosjedalice su dizajnirane tako da dijete bude što sigurnije smješteno i da se ne pomakne tijekom incidenta.

Dječje autosjedalice također mogu pomoći u smanjenju troškova liječenja ozljeda. Djeca koja su u sigurnim autosjedalicama su manje sklona ozljedama, što znači da je manja vjerojatnost da će trebati liječenje ili hospitalizaciju.

Stanje tjeskobe poznato je svima. Tako je gadno, svrbi i pecka. Misli se roje u glavi, tijelo je napeto, sve snage troše na održavanje sebe u koliko-toliko snalažljivom stanju…

Stanje tjeskobe poznato je svima. Tako je gadno, svrbi i pecka.

Misli se roje u glavi, tijelo je napeto, sve snage se troše na održavanje sebe u koliko-toliko snalažljivom stanju.

Anksioznost možete otkriti po njezinim manifestacijama u tijelu.
Poznato je da se ovo stanje može dogoditi svima, ali ono čime prijeti su informacije koje nisu svima dostupne. popravljam situaciju.

Najgore kod anksioznosti je to što su njeni pravi uzroci često skriveni od nas vrlo duboko.

A nepoznavanje razloga sprječava nas da tjeskobu živimo ispravno, za vlastitu korist.

Čini se da se s nečim borimo, nešto naprežemo, od nečega se skrivamo… Ali sve je mutno i neshvatljivo. Nastavljamo trčati u krug, utapajući tjeskobu svakodnevnim brigama.

Anksioznost se može otkriti po njezinim manifestacijama u tijelu. Tijelo, pokušavajući nas zaštititi, upija tjeskobu i akumulira je. Ponekad je to dovoljno, no često se tjeskoba pokaže jačom od tijela i postupno, poput korova, preraste u bolesti i teška stanja.

Kao jedna od manifestacija straha, anksioznost izaziva odgovarajuće reakcije u tijelu.

Vegetativni sustav odaje česte signale uzrokovane otpuštanjem norepinefrina, adrenalina i kortizola, a tijelo prelazi u stanje stalnog uzbuđenja.

To dovodi do tužnih, u smislu zdravlja, posljedica.

Zato je jako važno anksioznost prepoznati što je ranije moguće.

Popis najočitijih i najčešćih manifestacija anksioznosti
1. Nesanica
Isti roj misli koji neprestano zvuči u vašoj glavi bez prekida, čak i s početkom noći, ne može se smiriti. Tjera vaše tijelo na razmišljanje, povećava razinu adrenalina i drži vas budnima.

Želite spavati, oči su vam umorne, mozak vam je pregrijan, a tijelo vas boli i iscrpljeno. Ležiš u mraku, pokušavaš zaspati, ali ništa ne izlazi.

Ovo stanje može trajati sat ili dva, a ne mora proći do jutra.

2. Bolesti krvožilnog i krvožilnog sustava
Nažalost, tjeskoba može dovesti do moždanog ili srčanog udara. Hipertenzija, lupanje srca, anemija, pa čak i dijabetes mogu biti povezani s njim.

Zdrava regulacija cirkulacije krvi i kemije krvi nemoguća je s povećanom razinom tjeskobe.

3. Napadaji panike
Čudna stanja koja muče psihu i tijelo, zastrašuju do smrti.
Osoba koja ih susreće nikada više ne živi na isti način.

Najgora stvar kod napadaja panike je to što se sami razmnožavaju, poput bakterija. Učestalost pojavljivanja i jačina ovih stanja svaki put raste.

4. Upale, alergije, gljivice
Možete to zvati psihosomatika ili kako god hoćete, ali činjenica ostaje. Kemijske promjene u tijelu uzrokovane tjeskobom i stresom utječu na gotovo sve.

Imunitet pada, a organizam se sve teže odupire virusima, gljivicama, bakterijama i alergenima.

A povećanje razine kortizola i drugih normi može izazvati ili pogoršati upalne procese.

5. Probavne smetnje
Mučnina, nadutost, zatvor, proljev, grčevi u trbuhu, taj isti psihosomatski sindrom iritabilnog crijeva – sve je to vaša tjeskoba!

Tijelo ne može pravilno probaviti hranu ako se nečega bojite. To su stvari koje se međusobno isključuju.

6. Prekomjerna težina
Tjeskoba mijenja naše prehrambeno ponašanje, što može dovesti do prejedanja i, kao rezultat toga, do prekomjerne težine. A problemi probave i metabolizma samo pogoršavaju situaciju.

7. Migrena
Ovo je užasna stvar. Oni koji su to doživjeli dobro razumiju zašto.

Nije to samo glavobolja. Ovo su mnogi sati, mnogi dani pritiskajuće i iscrpljujuće boli od koje se nemoguće sakriti.

Na njega ne utječu lijekovi protiv bolova, vazodilatatori ili lijekovi za sužavanje. Ni san je ne može spasiti.

8. Erektilna disfunkcija
Za muškarce je tjeskoba posebno strašna jer ih može dovesti do impotencije. Erektilna funkcija povezana je s našim emocionalnim stanjem. Anksioznost utječe i na libido i na fiziološku stranu problema.

Psihološki teret tjeskobe često se podcjenjuje. Puno razmišljamo o tome kako to utječe na naš odnos prema sebi, svojim bližnjima, ali često zaboravljamo da kada brinemo, doslovno se ubijamo.

Pronađete li svoje “simptome” u gornjem opisu, svakako razmislite jesu li oni povezani s onim istim šugavim unutarnjim osjećajem koji vas uvijek tjera da bezuspješno vrtite misli u krug.

Razmišljate li često o poslu kod kuće, ili možda na poslu o osobnim iskustvima.

Možete li se opustiti i ne razmišljati ni o čemu? Bojite li se često onoga što dolazi?

Ako je sve o tebi
Prvo se pokušajte smiriti i sabrati.

Učinite neke vježbe za smanjenje razine anksioznosti, prijavite se za konzultacije s psihologom, organizirajte si dugi odmor.

Život nam je dan da u njemu uživamo!

Ne privlače se suprotnosti, već sličnosti. Čovjek može izabrati za prijatelja, životnog partnera samo nekoga tko liči na njega. Netko tko razmišlja i djeluje slično njemu, tko mu je razumljiv, a samim tim i predvidljiv i djeluje sigurno. Jer može birati samo ono što zna.

Kako ljudi biraju jedni druge? Kako osoba razumije da je ta osoba njegova “polovica”? Uostalom, događa se da ste se sreli ili upoznali, i odmah je jasno da je to isto, najdraže, najbliže, najrazumljivije. Odnosno, najpoznatiji i najpoznatiji. Da, događa se. I teško da je to slučajnost.

Suprotnosti se privlače, a ne sličnosti
Nema nesreća i svi procesi u svemiru su kontrolirani. Da biste razumjeli kako se to događa, predlažem da se sjetite s kim se osjećate dobro, poznato i sigurno. To su ljudi koje poznajete, proučavali ste ih, znate što možete očekivati ​​od njih. Ovo ste, naravno, vi i vaši roditelji. Možda vi sami i vaši roditelji ne znate dobro, ali još manje poznajete druge ljude. Dakle, to su samo oni koji izgledaju kao ti. S razvojem ove misli sasvim je moguće zamisliti jednostavan aksiom – sva su djeca poput svojih roditelja.Biramo one koji su poput nas. Koja je to sličnost, odnosno različitost?

Često čujemo da se suprotnosti privlače. Ali je li? Na internetu, kako bi se potvrdila ova pretpostavka, predlaže se provesti eksperiment s identičnim magnetima. Dobro iskustvo. Kao rezultat toga vidi se da su magneti jednom stranom međusobno povezani, čak se i privlače, a drugom ih je nemoguće spojiti, odnosno odbijaju. I na temelju toga, svatko je pozvan vjerovati da se suprotnosti privlače.

Što se zapravo događa? Predlažem da to pogledate. Svaki materijalni objekt nosi puninu informacija o sebi. Ako govorimo o magnetima, onda svaki magnet nosi sve informacije o sebi kao o magnetu. I svaki magnet je sličan drugom magnetu, to su pojave istog reda i vrste.

Svaki nosi neku vrstu električnog naboja raspoređenog preko polova. Svaki prema tome formira oko sebe nekakvo polje (magnetsko, električno, biopolje itd.), koje nosi sve informacije o njemu. U različitim dijelovima polja informacijska komponenta polja može biti različita po frekvenciji, polarizaciji i amplitudi. A u onim područjima gdje je informacija o nekom objektu koju prenosi polje kompatibilna s informacijom o drugom objektu, koju također prenosi polje (govorimo o magnetima), dolazi do konvergencije i uspostavljanja ravnotežne interakcije između dva informacijski kompatibilna objekta. , što se može vidjeti (eksperimentirajte s magnetima) kao spajanje magneta.

Opet, kada se odbijaju, magneti se ne odbijaju jedan od drugoga, već se okreću jedan prema drugom prihvatljivim stranama prema odaslanoj informaciji kako bi se približili i stvorili stabilnu ravnotežnu asocijaciju.

Ne privlače se suprotnosti, već sličnosti. U slučaju magneta, to su različite strane iste stvari. Prava suprotnost magnetu je nešto što nema svojstvo magnetiziranja i magnetiziranja, npr. drvo ili plastika. Nema plastike ni drveta za magnet, nikad se neće spojiti. Nisu slični po strukturi i informacijskoj potpori.

Ali ljudi nisu magneti (tako kažu i na internetu). Pa sad narodu. Čovjek može izabrati za prijatelja, životnog partnera samo nekoga tko liči na njega. Netko tko razmišlja i djeluje slično njemu, tko mu je razumljiv, a samim tim i predvidljiv i djeluje sigurno. Jer može birati samo ono što zna. On bi bio sretan da je drugačije, ali za njega nema ljudi koji nisu poput njega, on ih jednostavno ne vidi, ne doživljava ih kao objekt za stvaranje bliskih odnosa. To je vrlo slično odnosu magneta i plastike ili drva.

U čemu je sličnost? A sličnost je u istovjetnosti informacija i algoritamske potpore. Lakše. Ljudi su slični po stečenom životnom iskustvu, istim načinima ponašanja u istim situacijama, istim etičkim standardima.

Odakle dolazi sličnost? Iz sličnog djetinjstva, iz sličnosti problema neriješenih u djetinjstvu, iz sličnosti iskustava stečenih u roditeljskoj obitelji. Ta se sličnost savršeno odražava u poslovicama: “Ribar ribara izdaleka vidi”, “Dvije su čizme par”, “Muž i žena jedan sotona” i tako dalje.

Ali što je sa suprotnostima? Ne privlače se jer se ne “vide”. Ali u isto vrijeme, djevojke žele upoznati snažnog, financijski sigurnog, mladog, zdravog itd. Mladić. Da, i da ne pije, ne puši i uvijek nešto da, dalje uz tekst pjesme. Mladi žele lijepo, lagano, veselo itd. djevojka. Pritom se susreću sa svime samo ne s onima koje žele. Ali to postaje jasno malo kasnije. Zasad…

Svatko od nas, poput tog magneta, okreće se upravo na onu stranu koju onaj tko sliči na nas želi vidjeti u nama. Ali čim se pojavi potreba okrenuti se na drugu stranu sebe, tada je moguća udaljenost, pa čak i razočarenje, raskid, razvod itd.

Tradicionalno pitanje: Što učiniti? Uživo. I da shvatimo da osoba koja nam se sviđa ima isto iskustvo iz djetinjstva kao i mi, pa samim time i iste probleme. Ali postoje značajke odgoja dječaka i djevojčica koje nam omogućuju da se okrenemo jedni drugima na “ispravniju” stranu. Problemi mogu nastati kada drugu stranu osobe počnemo doživljavati kao nešto što je njoj i nama strano. A to nije tako. Ovo smo također mi, ali s druge strane. I što je veća prilika da svoje “zatvorene” dijelove otvorite voljenoj osobi, a da zauzvrat ne dobijete želju drugoga da pobjegne ili odveze, to je veći sklad u takvim odnosima. Ili možda više ljubavi.

Ne mogu se svi, nažalost, pohvaliti sretnim i bez oblaka djetinjstvom. Često psihičke traume pretrpljene u ranim godinama ostavljaju trag na već zreloj osobi, ali i na životu općenito. Je li moguće zaboraviti tragična sjećanja i unatoč svemu postati sretan?

Vrijeme djetinjstva je a priori bezbrižno razdoblje sreće. Ali je li uvijek ovako? Psihološke traume iz djetinjstva ostavljaju neizbrisiv trag na kasniji život i truju ga. Ali to nije sve. Osobnost se formira pod utjecajem negativnog iskustva. Traumatska iskustva uključuju niz psiholoških trauma, uključujući seksualno zlostavljanje, zanemarivanje i toplinu od oca i majke, obiteljsko nasilje i tragičan gubitak.

Negativno iskustvo traume iz djetinjstva
U zrelom životu sve se to transformira u posttraumatski poremećaj koji negativno utječe na kvalitetu života pojedinca te ga onemogućuje u spoznavanju životnih radosti i adekvatnom funkcioniranju. To se odnosi na probleme s kontrolom vlastitih emocija, pamćenja, percepcije sebe i svijeta oko sebe, izgradnje osobnih odnosa i tako dalje.

Mogu li se gore navedeni problemi riješiti? Prvo morate razumjeti kako točno trauma iz djetinjstva utječe na osobu.

Izgubljeno djetinjstvo
Oni koji su u djetinjstvu doživjeli složene traume često se ne mogu sjetiti pojedinih razdoblja iz tog vremena, ali se živo i dobro sjećaju fragmentarnih fragmenata (flash sjećanja). Ako pozovete takvog subjekta da ispriča o svom djetinjstvu, on neće moći jasno izložiti priču kronološkim redom, već će je izraziti na sličan način: „Djetinjstvo je normalno, kao i svako drugo, ali postojao je jedan trenutak . ..” Osobe kojima su se događale loše stvari u djetinjstvu često osjećaju da im je djetinjstvo netko nepoznat ukrao.

podvojena osobnost
“Čini mi se da tu, u meni, nedostaje nešto važno, ali ne razumijem što točno” – ovako se karakteriziraju osjećaji osobe koja je u djetinjstvu proživjela određenu dramu. Uostalom, ljudska psiha nastoji ga zaštititi od traumatičnih misli i tragičnih sjećanja. Dešava se da dijete jednostavno nije u stanju nositi se s noćnom morom onoga što mu se dogodilo, a takvo “rascjepljivanje” djeluje kao svojevrsni mehanizam preživljavanja. Stoga, opisujući tragične događaje iz prošlosti, ljudi su skloni odvojiti svoju osobu od djeteta kakvo su bili, kao da uopće ne govore o sebi.

Ostatak osobnosti može nastaviti funkcionirati normalno, ali određene sfere bića i dalje će izgledati kao da “sleću”. Na primjer, subjekt može biti veliki stručnjak na poslu, ali podbaciti u privatnom životu. Odsječena komponenta osobnosti javlja se s vremena na vrijeme, a postoje situacije kada se najjasnije manifestira – tada se ne može zanemariti. Ponovno povezivanje s “precrtanom” stranom sebe složen je i neophodan proces, jer samo on može transformirati osobu u zdravu i cjelovitu.

Sklonost destruktivnim odnosima
Roditelji su a priori glavni zaštitnici vlastite djece. Djeca koja nisu vidjela tu brigu ili su umjesto toga doživjela psihičku traumu, u odrasloj dobi nesvjesno biraju pogrešne odnose (prijateljske, osobne) i/ili pogrešan posao.

Takve osobe biraju narcisoidne, despotske suputnike u životu. Iskreno teže “dobrim”, normalnim odnosima, ali nesvjesno gravitiraju obrascima poznatim od djetinjstva. Upuštajući se cijelo vrijeme u nezdrave veze, te osobe završe potpuno same.

Izbjegavanje veze
– Udobnije mi je samoj. Takav je izbor rezultat niza neuspješnih veza ili im prethodi – kao preventiva. Nema veze, nema boli. Čini se da je logika jasna. Odbacivanje zdravih, normalnih odnosa, koji su sastavni dio ispunjenog života, na kraju dovodi do toga da se subjekt smatra nikome nepotrebnim.

Izbjegavanje sebe
Ako je trauma proživljena u djetinjstvu bila odlučujući trenutak u važnim odnosima (majka, otac, brat, sestra), prirodno je da svaki, pa i najbeznačajniji podsjetnik na to izaziva prilično bolnu reakciju. I gotovo kao opcija da se nosite s ovim – okrenite se od sebe.

Nerazumijevanje emocija, odbijanje istih
Razumijevanje i kontrola vlastitih emocija izravno su povezani s korisnošću pojedinca. To također utječe na sposobnost donošenja informiranih odluka.

Traume pretrpljene u djetinjstvu (osobito ako se podrazumijevaju bilo koje vrste nasilnih radnji) odražavaju se na pogled na emocionalnu sferu osobe. Takva osoba može doživjeti emocije “otupljene”, ili ne osjećati ni negativne ni pozitivne emocije. Može doživjeti samo negativne emocije prema sebi – takvom subjektu je teško prihvatiti pohvale upućene njemu, sumnjičav je prema onima koji izražavaju simpatije prema njemu, često bira masku intelektualne osobe, odbijajući ljude arogancijom ili čudnim ponašanjem .

Kako živjeti s tim?
Potrebno je shvatiti da koliko god trauma iz prošlosti bila tragična, ovo nije kraj života. Ovo je važno za rad. Pravi izlaz iz teške situacije je terapija.
Ako osoba osjeća da se može samostalno nositi s posljedicama trauma iz djetinjstva, ona prije svega mora prepoznati postojeći problem, a ne pokušavati ga sakriti, pobjeći od njega.
Shvatiti da traume iz djetinjstva truju vaše postojanje već je veliki korak na putu osvještavanja. Sakupiti vlastitu osobnost iz krhotina, dopustiti si da se zagrije, oporavi i tako dalje. – dug i prilično bolan proces.

1. Žabe ne mogu hodati.

Lako pokrivajući udaljenost od jednog metra u jednom skoku, ne mogu prevladati 5 centimetara . A ako je odredište u zoni koja je manja od udaljenosti njihovog skoka, tada se žaba suočava s nepremostivom preprekom. Nemoguće je nositi se s prirodom.

To se uglavnom očituje u odnosima gdje udaljenost za intimnost zahtijeva sposobnost pomicanja ponekad za milimetar i malom brzinom. Stoga žabe ili “uskaču” u odnose , često neočekivano za partnera, ili doslovno iskaču iz njih.

To također stavlja drugu osobu na gubitak, a često se doživljava kao neočekivano bacanje . I dok “žaba” čeka poziv da se vrati, budući da nije namjeravala bježati daleko i nadugo, nego samo malo odmaknuti, partner u vezi može biti potpuno siguran u njihov kraj i već ga čini drugi planovi . I može biti iznenađen uvrijeđenom i ogorčenom reakcijom na nadolazeću tišinu.

Princeze mogu trčati, skakati i hodati na prstima. Ali glavno obilježje Princeza je dostojanstvenost njihova hoda . Oni ne žure bez potrebe, taština im je strana. Znaju kontrolirati svoje kretanje i sposobni su pravilno odabrati brzinu i udaljenost na kojoj se trebaju približiti ili udaljiti. U nepoznatoj situaciji poduzet će oprezne korake. Oni će dopustiti drugome da krene prema njima ako je potrebno.

2. Žaba vidi samo objekt koji se kreće.

Ova značajka prirode žabe očituje se u činjenici da “žaba” pridaje važnost samo vidljivim radnjama ili događajima. Kada miruje, ne pokazuje unutarnju aktivnost u samopreispitivanju i samoanalizi. Ona čeka da se nešto dogodi. Ako se stanje očekivanja produži, a žaba ne voli mir, počinje stvarati vidljivu aktivnost. Posebnost ove aktivnosti je da rezultat nije važan za nju, glavna stvar je proces.

Stoga količina uloženog truda za “žabu” može biti ogromna, a rezultat minimalan ili nikakav. Takva aktivnost stvara iluziju puno obavljenog posla i završava razočaranjem . “Probala sam sve, ništa nije upalilo”…

Kad bi stala i razmislila, analizirala, onda bi akcija moglo biti za red veličine manje, ali rezultat je očit, ali … Zato “žabe” često nemaju svoje mišljenje, nego u svemu slušaju druge. Istovremeno, prihvaćajući ga kao svoj.

Princeze su pažljive i nisu nervozne. Vani neće učiniti ništa dok unutra ne donesu odluku. Oni to mogu razumjeti ili osjetiti, nije važno. Skloni su slušati sami sebe i znaju vjerovati sebi.

Vole analizirati svoje osjećaje ili misli i tražiti vezu među njima. Njihov unutarnji svijet je bogat i raznolik. Stoga imaju mišljenje o gotovo svakom računu.

Poštuju tuđe mišljenje, ali ga nikad ne uzimaju zdravo za gotovo. Vjeruju, ali provjeravaju. Naivnost se ne tiče njih!

Princeze posvećuju jednaku pozornost i procesu i rezultatu. Za njih cilj ne opravdava sredstvo. Stoga se jednako dobro nose s uspjehom i porazom. Iz potonjih uvijek crpe iskustvo. Stoga je Princezama nepoznat osjećaj “živjeti tuđi život” ili žaljenje za prošlošću. Oni znaju kako biti zahvalni i prihvaćajući.

3. Žaba je svejed.

Ova je kvaliteta izravno povezana s prethodnom. Žaba se boji da ne propusti nešto izvana, pa proguta sve. Što ako je ovo zadnji komarac?

“Žabe” mogu biti opuštene i neselektivno se uključiti u svaku predloženu avanturu. Shvatiti gdje su stigli, možda neće odmah. Ponekad, već ostavljen bez ičega. Ali oni ne donose zaključke. Uostalom, za ovo morate pogledati unutra, a sjećamo se da se ne radi o njima. Svejednost se proteže na sve: odnose, posao, interese itd. “Žaba” ne zna reći “ne” i grabi se za sve iz straha da je ovo zadnja prilika.

Čitljivost je jedna od glavnih osobina princeza. Svakako će ga prvo probati, a onda će ga “pojesti” . I onda ne odmah. Gdje ste vidjeli izgladnjelu, prežderanu Princezu? Čak i gladna, pokušat će, a zatim pojesti. Princeze znaju čekati, pa radije čekaju ono što žele nego išta poduzeti.

4. Žaba se ne okreće.

Opasnost u obliku gladne rode je neizbježna. Štoviše, roda se nije morala posebno truditi da ne bude primijećena . Samo priđi polako i… bam! Nema žabe. Takva nefleksibilnost “žabe” očituje se u njenoj upornosti čak i kad je već sve očito. Ali žaba nedostatak vrata i nemogućnost gledanja gore ili u stranu uzima kao datost. Stoga osuđuje one koji u životu pokazuju fleksibilnost, a one koji gledaju u zvijezde naziva “glupim romantičarima”. S vremenom, njezina tvrdoglavost postaje njezina glavna opasnost. Ali pokušajte joj reći o tome!

S tom značajkom povezana je i nesposobnost “žabe” da uzme u obzir iskustvo prošlosti. Ona se ne okreće!

Princeze imaju dugačak vrat, a glave im se vrte na sve strane. Vole gledati i zvijezde i oblake, a pritom ne zaboravljaju u koliko sati imaju let avionom niti nakon koliko minuta trebaju ugasiti štednjak. Oni traže opasnost u stvarnosti i preferiraju opravdani rizik. Periferni vid im je ponekad bolje razvijen od glavnog.

5. Žaba krekeće, čak i kad treba šutjeti.

Pa, tko nije čuo ovo graktanje, koje se može nazvati samo praznim brbljanjem? Prelivajući trci žabe samo su u 10% slučajeva usmjereni na privlačenje partnera. Sve ostalo – privući će pažnju ne onih koje ona očekuje. No, priroda “žabe” nije je naučila šutjeti kad treba. Stoga su jelo, spavanje i čavrljanje njezine glavne aktivnosti.

Princeze su lakonske i odgovorne su za svoje riječi. Nikada neće reći za sebe “moja riječ, hoću da dam, hoću da uzmem”. Njihove su riječi vrijedne, pa se ne rasipaju. Možda je zato kad princeza govori, svi je pažljivo slušaju.

6. Žabe vole močvaru.

Žabe biraju stajaću vodu. S vremenom nauče ne mirisati i vole svoju močvaru, koja je topla, ugodna… i ništa se ne mijenja. Žabe ne vole promjene. I ne vole one koji vole promjene. A oni koji ih također organiziraju, jednostavno ne probavljaju! Ali vole krekati o njima na zalasku sunca. O tome kako su strašni i gadni.

Kako kvare živote uglednim “žabama” svojim glupim idejama i novotarijama! Ovdje smo živjeli na starinski način i sve je bilo u redu. Močvara je cvjetala, bilo je oblaka komaraca. A sad isušuju močvare, grade glupe ceste ili kopaju jezera, o užas! s tekućom vodom.

Princeze ne podnose stajaću vodu. Dajte im svježe. Mogu se diviti močvari, brati lopoč. Ali živjeti, čak ni blizu močvare, a kamoli u njoj, neće biti za ništa! Princeze vole promjene i često ih same dogode. Svjež zrak i svježe ideje ono su što princeze vole. To ne znači da uvijek preferiraju novo u odnosu na staro. S istim će entuzijazmom obnoviti stari bakin ormar i odabrati novi namještaj.

Glavna razlika između princeze i “žabe” u njihovom odnosu prema sebi! Princeza misli da je dobra i da je s njom sve u redu, čak i kad griješi. Zbog njih se ne omalovažava, već može steći iskustvo. Princeza se može sažalijevati ako je povrijeđena. Ona može biti poštena i brižna prema sebi. Stoga joj nije teško biti takva s drugim ljudima.

“Žaba” se stalno osramoti. Sebe smatra inferiornom i manjkavom. Ponekad se jednostavno mrzi i samo sebe smatra krivcem za ono što se događa. Neke “žabe” toliko kritiziraju i okrivljuju sebe da to počnu činiti i s drugima. Kako bi sakrile svoj kompleks manje vrijednosti, neke “žabe” stavljaju krunu i proglašavaju se princezama. Možda čak počnu vjerovati u to.

Vrlo je lako razlikovati pravu princezu od prerušene “žabe”. Pravi ljudi poštuju druge jednako kao i sebe.

A sada glavna tajna!

Svi smo rođeni prinčevi ili princeze. Ali događa se da se zbog mnogih uvjeta našeg djetinjstva nađemo opčinjeni zlim činima, pa naslijedimo kožu žabe.

Glavna opasnost za nas, ako smo začarani, je čekati da nas netko razočara. Ivan budala ili zaljubljena Vasilisa.

Bajke su napisane simboličkim jezikom. Svi njezini likovi samo su dijelovi nas samih. Stoga je zaljubljena Vasilisa simbol činjenice da je vrijeme da upoznamo i zavolimo svoju dušu (ona je ženstvena). A Ivan budala je simbol mudrosti koja je dosegla razinu jednostavnosti. Ona koja nosi glavne životne vrijednosti: poštuj sebe i druge, pokaži ljubav na djelu i pronađi svoj smisao života.

Vikali su na mene u trgovini. Oprosti što sam bio iznerviran. Moj me šef nepravedno optužio. Ili: oprostite, posvađala sam se s mužem. Ali “oprosti” se rijetko kaže…

Nikada nemoj dopustiti da te netko naljuti. Iskali svoj bijes na druge. Ne dopustite ni voljenoj osobi. Zloba se ispušta u sigurnoj ustanovi. Na dijete, psa, mačku, psihologa, doktora, podređenog. Na onoga koji ne može odgovarati zbog svog ovisnog položaja. Na poslu. Ili netko tko je navodno obvezan profesionalnom etikom i mora šutke kimati glavom na povike i uvrede. I onda ti ljudi kažu: oprostite, bio sam uzrujan.

Vikali su na mene u trgovini. Oprosti što sam bio iznerviran. Moj me šef nepravedno optužio. Ili: oprostite, posvađala sam se s mužem. Ali “oprosti” se rijetko kaže…

Ako pokušavaju iskaliti iritaciju ili ljutnju na vama , pitajte tko je tu osobu uznemirio.

A onda savjetujte ovo: neka ode do onoga koji ga je uznemirio i naljutio i razjasni situaciju.

Šef uznemiren – neka ode do šefa i s njim otvoreno i izravno razgovara.
Muž – neka ode do njenog muža i razjasni sukob. Ako je ljutnja toliko jaka, a ogorčenost toliko nepodnošljiva da morate uvrijediti druge.
To je bit. Oni neće nikamo.

Ne žele pokvariti odnose s onima koji ih uznemiravaju. Ovo su opasni predmeti. Ili vrlo značajan.

Razdražljiva osoba se boji ili gubi odnos s njima. Ili se bojati posljedica razgovora.

A ti si siguran objekt. Kao mačka koju možeš šutnuti. Ili dijete koje se može pljesnuti po potiljku. A onda to postane navika.

Ovo je nisko ponašanje . Neka svoju ljutnju usmjere na onoga tko ju je izazvao. Na policajca, na direktora, na ljubavnika, na inspektora. I razjasniti situaciju s njima.

Ne možeš? Strah? Pa, onda neka tiho prežive svoju iritaciju. I oni će za agresora ostati siguran objekt na kojem će se lomiti srce.

Često su sami roditelji krivi za neposlušnost djece. Njihova je zadaća poučavati dijete, usmjeravati ga, dati mu priliku da se potpuno razvije i upozna svijet oko sebe. A ako samo zabraniti i kazniti, može doći do povratne reakcije, a dijete će jednostavno postati nekontrolirano.

Dijete me ne čuje! pričam u prazno! Koji je razlog djetetove neposlušnosti? Zašto radi stvari na svoj način?

Što učiniti ako dijete ne posluša
Naravno, skup razloga je različit za svakoga, ali evo glavnih:

1. Roditelj nije autoritet
Većinu vremena ni za koga. Ako kod kuće otac ne poštuje majku, onda je dijete neće slušati i poštovati.

2. Popuštanje svim hirovima
Često je to roditeljska kompenzacija za svoje djetinjstvo – „dati djetetu sve ono što ja nisam imao“.

Ne brkajte čvrstinu s agresijom, zabrana nije uvijek vika i remen.

Važno je da dijete osjeti granice u svojim željama, granice drugih ljudi i njihovih interesa kada se ne poklapaju s njegovim granicama.

3. Složenost formulacije ili tvrdnje umjesto zahtjeva
Koliko često čujemo: “Pa gdje se penješ tako visoko? Past ćeš!”

Jasan čvrsti zahtjev: “Ne penji se gore”. I onda u drugom trenutku mirna priča o tome kako to biva u određenim situacijama i zašto postoje zabrane. Rečenica ne smije biti upitna, na pitanje zašto, možete odgovoriti – želim!

Stoga, odlučite pitate li ili pitate?

4. Nedostatak jasnih i jedinstvenih pravila u obitelji
Danas možeš, sutra ne možeš.
S mamom možeš, s tatom ne možeš.
Osnovna pravila trebaju zvučati jasno, kratko, stalno izgovarana i ne mijenjati se. (Izraženo ne u obliku tvrdnje o njihovom neispunjenju, već stalnim ponavljanjem iste formulacije.)

5. Disciplina i režim
Iznimaka može i treba biti. Ali lakše je za vas i vaše dijete ako postoji dnevna rutina i sve ima svoje vrijeme.

6. Balans “POTREBNO” i “ŽELIM”
Sve je kao u svijetu odraslih, radiš što treba, dobivaš što želiš, a ne obrnuto.

Ako to ne učinite, gubite svoje želje.

Rad s djecom je nemoguć bez sudjelovanja roditelja, a do 12 godina je jednostavno beskoristan.

Samo promjenom obiteljskog sustava u cjelini, samo uspostavljanjem novih pravila života u obitelji, moguće je promijeniti ponašanje djeteta.

Stoga roditeljima uvijek govorim: počnite od sebe i možda će se svi problemi s djetetom riješiti sami od sebe na prirodan način.

Djeca neće biti onakva kakva želite, bit će onakva kakvi ste vi.